Izjava zaposlenog da želi prestanak radnog odnosa može predstavljati osnov za okončanje radnog odnosa, ali samo ukoliko je data slobodno, svesno i bez pritiska, odnosno ako predstavlja izraz stvarne i nedvosmislene volje zaposlenog.
Iz obrazloženja:
Prema odredbi člana 175. tačka 4. Zakona o radu, radni odnos prestaje otkazom ugovora o radu od strane poslodavca ili zaposlenog. Član 178. istog zakona propisuje da zaposleni ima pravo da otkaže ugovor o radu u pisanom obliku, uz obavezu dostavljanja otkaza poslodavcu najmanje 15 dana pre dana koji je naveo kao dan prestanka radnog odnosa.
Sudska praksa ističe da izjava o otkazu mora biti jasna, izričita i nedvosmislena, ali i pre svega rezultat slobodno izražene volje zaposlenog. Ukoliko ta volja nije slobodna, izjava ne može proizvesti pravno dejstvo.
U konkretnom slučaju, na osnovu nalaza i mišljenja veštaka neuropsihijatrijske struke utvrđeno je da je tužilac u trenutku potpisivanja izjave o otkazu bolovao od hroničnog alkoholizma u toksikomanskoj fazi, te da nije bio sposoban da upravlja svojom voljom niti da razume posledice svog postupanja.
Takođe je utvrđeno da je izjava sačinjena u specifičnim okolnostima, u bolničkom okruženju i bez postojanja slobodne i svesne odluke zaposlenog da raskine radni odnos.
Zbog toga su nižestepeni sudovi pravilno zaključili da takva izjava ne može predstavljati valjan osnov za prestanak radnog odnosa, te su poništili rešenje o otkazu i naložili reintegraciju zaposlenog.
Vrhovni kasacioni sud je potvrdio ovakav stav, ističući da izjava o otkazu ugovora o radu mora biti rezultat slobodne volje zaposlenog, a ne posledica privremene duševne poremećenosti ili nesposobnosti za rasuđivanje.
Izvor
Vrhovni kasacioni sud, Rev2. 1096/22 od 26. 4. 2023.
