Subjektivni rok za davanje otkaza ugovora o radu počinje da teče od trenutka kada lice ovlašćeno za odlučivanje o radnopravnom statusu zaposlenog sazna za činjenice koje predstavljaju osnov za otkaz, a ne od trenutka kada informacija stigne bilo kom zaposlenom u poslodavcu.
Iz obrazloženja:
Odredbom člana 184. stav 1. Zakona o radu propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu u roku od šest meseci od dana saznanja za činjenice koje su osnov za otkaz, odnosno u roku od godinu dana od dana nastupanja tih činjenica.
Sud je istakao da je za početak subjektivnog roka relevantno isključivo saznanje ovlašćenog lica za odlučivanje o radnopravnom statusu zaposlenog, a ne saznanje bilo kog zaposlenog ili službe kod poslodavca.
U konkretnom slučaju, sudovi su utvrdili da su ovlašćena lica za odlučivanje o radnopravnom statusu zaposlenog saznala za povredu tek na osnovu zaključka interne revizije od 11. marta 2016. godine. Zbog toga se upravo taj datum smatra relevantnim za početak toka subjektivnog roka.
Nasuprot tome, elektronska pošta od 4. septembra 2015. godine nije od značaja za početak roka, jer je upućena licima koja nisu imala ovlašćenje da odlučuju o radnopravnom statusu zaposlenog, pa se ne može smatrati relevantnim saznanjem poslodavca u smislu člana 184. Zakona o radu.
(Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev2. 1418/22 od 1. 3. 2023)
