Član 16 Zakonik o krivičnom postupku jasno definiše pravila o oceni dokaza i utvrđivanju činjenica u krivičnom postupku, čime se obezbeđuje pravičnost i zakonitost sudskih odluka.
Zakonom je propisano da sudske odluke ne mogu biti zasnovane na dokazima koji su pribavljeni ili izvedeni u suprotnosti sa Ustavom, zakonom, međunarodnim pravom ili međunarodnim ugovorima. Ovaj princip osigurava da nijedna presuda ne počiva na nezakonitim ili neetičkim sredstvima dokazivanja.
Sud je dužan da nepristrasno oceni sve izvedene dokaze i da sa jednakom pažnjom utvrdi činjenice koje mogu teretiti ili ići u korist okrivljenom. Ocena dokaza vrši se prema principu slobodnog sudijskog uverenja, što znači da sud donosi zaključke na osnovu sopstvene, pažljive i objektivne procene prikupljenog materijala.

Presuda ili odgovarajuće rešenje mogu se zasnovati samo na činjenicama u čiju je izvesnost sud uveren. Ukoliko postoji sumnja u pogledu činjenica, postojanja obeležja krivičnog dela ili primene zakonskih odredbi, zakon nalaže da se sumnja rešava u korist okrivljenog, čime se štite njegova prava i obezbeđuje pravično suđenje.
Stručnjaci ističu da član 16 predstavlja stub pravičnog krivičnog postupka, jer garantuje da odluke suda budu zakonite, objektivne i utemeljene na validnim i nepristrasnim dokazima.
IZVOR:Zakonik o krivičnom postupku

