“Pravno shvatanje”
Potraživanje naknade za neovlašćeno korišćenje fonograma podleže “opštem roku zastarelosti od deset godina” iz člana 371. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO), a ne posebnom trogodišnjem roku za povremena potraživanja iz člana 372. ZOO.
“Obrazloženje suda”
- Pravo proizvođača fonograma na naknadu zasniva se na članu 125. Zakona o autorskom i srodnim pravima (ZASP).
- Obaveza plaćanja naknade za javno saopštavanje fonograma proističe iz člana 150. ZASP, dok je visina naknade određena Tarifom (čl. 161. i 163. ZASP).
- Tarifom je predviđeno da se naknada određuje u “jedinstvenom godišnjem iznosu”, nezavisno od obima korišćenja (član 15. st. 1 Tarife OFPS-a).
- Zbog jedinstvenog karaktera potraživanja, ono se ne može tretirati kao povremeno potraživanje.

“Zaključak”
Sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju koje “nije zastarelo”, jer od dospelosti do podnošenja tužbe nije proteklo deset godina. Tužena je obavezna da plati obračunatu naknadu za neovlašćeno korišćenje fonograma.
IZVOR:Presuda Apelacionog suda u Beogradu, Gž4. 145/21 od 22. 7. 2021

