Raspoređivanje zaposlenih je isključiva autonomija poslodavca i mora biti u skladu sa stvarnim potrebama i organizacijom rada preduzeća.
Prema presudi Apelacionog suda u Nišu, Gž1 2090/2023 od 14. februara 2022. godine, sud ne može odlučivati o raspoređivanju zaposlenih, jer samo poslodavac ima ovlašćenje da donosi odluke o rasporedu zaposlenih na konkretna radna mesta.
U skladu sa Zakonom o radu, poslodavac ima pravo da, nakon vraćanja zaposlenog na rad, izvrši premještanje zaposlenog u skladu sa potrebama preduzeća.
Ovaj stav daje jasnu prednost poslodavcima u organizaciji i prilagođavanju radne snage, omogućavajući fleksibilnost u poslovanju. Bitno je, međutim, da se takve odluke donose u skladu sa zakonskim odredbama i pravima zaposlenih, čime se štiti pravni okvir i osigurava fer tretman radnika.
Ova presuda jasno naglašava važnost zakonskog okvira koji podržava slobodu poslodavca da efikasno upravlja radnim procesima, uz poštovanje prava zaposlenih.
Za poslodavce, ovo je potvrda njihove mogućnosti da brzo i efikasno prilagode raspored zaposlenih aktuelnim potrebama tržišta, što može doprineti većoj produktivnosti i boljem korišćenju radnih resursa.
IZVOR:Presuda Apelacionog suda u Nišu, Gž1 2090/2023 od 14. februara 2022. godine