Sažeto pravno stanovište sa stavom suda:
Ugovor o dopunskom radu predstavlja obligacioni odnos, a ne radni odnos, pa se na lica angažovana po tom ugovoru ne primenjuju odredbe Zakona o radu koje važe za zaposlene. Prestankom takvog ugovora smatra se jednostrana izjava volje o raskidu u smislu odredaba Zakona o obligacionim odnosima (čl. 124. ZOO), a ne otkaz u radnopravnom smislu.
Sud je zauzeo stav da poslodavac nije dužan da sprovodi proceduru upozorenja i izjašnjenja zaposlenog iz čl. 180–181. Zakona o radu, jer se te odredbe odnose isključivo na lica u radnom odnosu. Činjenica da se poslodavac u osporenom aktu pozvao na Zakon o radu ne menja pravnu prirodu odnosa, niti pretvara ugovor o dopunskom radu u radni odnos, pa se zakonitost takvog akta ne ocenjuje po pravilima radnog prava, već obligacionog prava.
Izvor: Presuda Apelacionog suda u Kragujevcu, Gž1 2739/17 od 04.05.2018. године.


