Od jednog običnog događaja, iz jednog ljudskog prkosa i tvrdoglavosti, može nastati priča koja će godinama kasnije postati simbol grada i velika turistička atrakcija.
Upravo takvu priču nosi Inat kuća — mesto koje danas ne predstavlja samo staru građevinu, već duh Bosne, ponos i čuveni bosanski inat.
Kada je Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine započela modernizaciju Sarajevo, izgrađene su mnoge značajne građevine poput Pošte, Zemaljskog muzeja, Pravnog fakulteta i brojnih stambenih objekata. Austrougarska monarhija želela je da Sarajevo dobije velelepnu građevinu kakva do tada nije postojala: Vjećnica, simbol njihove moći i vlasti.
Za izgradnju Vijećnice izabrana je lokacija na desnoj obali reke Miljacka. Planirano je rušenje okolnih kuća uz novčanu nadoknadu, među kojima je bila i kuća starog sarajlije Benderije.
Međutim, on nije želeo da napusti svoj dom ni po koju cenu. Ta kuća za njega nije bila samo građevina od cigle i kamena, već njegov mir, uspomene i deo života.
Posle dugih pregovora, tvrdoglavi starac je pristao pod jednim uslovom — da mu Austrougarska isplati kesu dukata i da njegovu kuću prebaci na drugu stranu Miljacke, ciglu po ciglu i kamen po kamen. Vlasti nisu imale drugog izbora nego da prihvate njegov zahtev.
Tako je kuća preneta preko puta Vijećnice i od tada nosi naziv Inat kuća, kao večni simbol bosanskog ponosa, prkosa i inata.
Na ploči pored Inat kuće zapisano je da je kuća prenesena „ciglu po ciglu na drugu obalu Miljacke iz inata vlasnika zbog izgradnje Vijećnice“.
Upravo ta priča učinila je ovo mesto jednim od najpoznatijih simbola Sarajeva.
Godine 1997. Inat kuća je pretvorena u tradicionalni bosanski restoran, ali je zadržala svoj autentični izgled i duh prošlih vremena.
Danas stoji nasuprot Vijećnice kao svedok istorije, prkoseći vremenu i svim vlastima koje su dolazile i prolazile.
Ona nije samo kuća — ona je priča o čoveku koji nije želeo da se odrekne svog doma i zbog toga postao deo istorije Sarajeva.
IZVOR: ploča pored Inat kuće
